Kultura organizacijske održivosti

Uvod

Razmišljate li o organizacijskoj održivosti organizacija s čijim se djelovanjem i aktivnostima susrećete? Ako razmišljate, zapitate li se zašto bi uopće organizacija trebala graditi kulturu organizacijske održivosti? Može li se prepoznati kako različite organizacije grade kulturu održivosti u praksi?

Definicija i svrha kulture organizacijske održivosti

Kultura organizacijske održivosti je sustav vrijednosti koji se gradi unutar organizacije. Taj se sustav vrijednosti gradi iznutra i gotovo ga nije moguće, osim kaznama, narinuti izvana. Ako se gradi iznutra, vrijednosti su trajne, stalno se njeguju i dotjeruju. Ako se sustav vrijednosti gradi izvana, on je formalan i kao takav nije bez sankcija dugoročno održiv.

Kultura organizacijske održivosti temelji se na vrijednostima održivog razvoja koje su organizaciji važne u ekonomskom, okolišnom i društvenom motrištu njezinih aktivnosti. Čini se kako konačno postajemo svjesni nužnosti proširenja samo  ekonomskog motrišta međudjelovanja organizacija orijentiranog na novčani uspjeh i natjecanje u stjecanju zarade. Važna motrišta postaju tako i okolišno i društveno međudjelovanje organizacija. Organizacija djeluje na okoliš i okoliš djeluje na nju, organizacija djeluje na društvo i društvo djeluje na organizaciju.

Proširenjem motrišta djelovanja, recimo to jezikom prirodnjaka, uvedene su nove varijable i omogućuje se preciznije optimiranje djelovanja organizacija u cilju održivog razvoja, slika 1. Uvažavanjem i okolišnog i društvenog međudjelovanja na kraju se popravlja i ekonomika organizacije.

 

Slika 1 Svrha kulture organizacije odrzivostiSlika 1. Svrha kulture organizacijske održivosti

 

Temelji za kulturu organizacijske održivosti

Svaka organizacija su uvijek ljudi jer ljudi čine osnovno tkivo organizacije. Kultura organizacijske održivosti se temelji na kulturi osobne održivosti. Ako se u organizaciji (bilo poslovnoj bilo javnoj) želi razvijati i postići napredak u kulturi organizacijske održivosti, bit će potrebno posvetiti se razvoju kulture osobne održivosti. Za primjer uzmimo građane u grada koji razvrstava 80% otpada. Građani toga grada u svojim organizacijama neće imati problema s brigom o razvrstavanju otpada u organizaciji. Obratno, građani grada u kojoj se ne razvrstava otpad najvjerojatnije neće biti uspješni u razvrstavanju otpada u svojim organizacijama. Razvrstavat će oni otpad dakako, ako ih se u organizaciji natjera na razvrstavanje sankcijama, ali onda ne možemo baš ustvrditi da se kultura organizacije izgradila »iznutra« i da je takva kultura razvrstavanja otpada dugoročno održiva bez sankcija!

Kultura osobne održivosti je skup životnih vrijednosti, navika i ponašanja, porednih po osobnom prioritetu, a koje pojedinac ima u odnosu na tri ključna  motrišta održivog osobnog razvoja: ekonomskog, okolišnog i društvenog.

Kultura organizacijske održivosti se ne temelji na floskulama o održivim vrijednostima organizacije koje su općenite, imaginarne, daleke i koje se definiraju jedino zato da bi organizacija imala na papiru »održive organizacijske vrijednosti« koje prvenstveno lijepo zvuče za unutarnju i vanjsku komunikaciju. Tek kad organizacija interno, iz sebe, jasno definira što su točno održive vrijednosti organizacije za svakog zaposlenika, tad se može početi temeljito raditi na kulturi osobne održivosti – bez obzira na veličinu organizacije, broj zaposlenika ili volontera. Kultura organizacijske održivosti kreće, razvija se ili ponire uvijek počevši od osobe. Možda baš zato, samo ekonomsko motrište vrijednosti organizacije nije dovoljno kad se govori o održivosti organizacije. Samo ekonomsko motrište ignorira da je za održivu organizaciju i njenu kulturu potreban svaki u cijelosti održivi pojedinac s ekonomskog, okolišnog i društvenog motrišta.

Postojanje ili nepostojanje kulture organizacijske održivosti

Kako možete jednostavno utvrditi postoji li ili ne postoji u nekoj organizaciji kultura organizacijske održivosti?

Ako i niste duboki  poznavatelj tematike održivog razvoja jednostavnim uvidima unutar organizacije na licu mjesta to se može prilično lako utvrditi i bez čitanja vješto  frizirane deklaracije i politike održivosti neke organizacije. Prepoznat ćete i utvrditi posvećenost organizacije održivom razvoju, prepoznat ćete postojanje kulture organizacijske održivosti ili možda samo još jednu od mnogih lista lijepih želja kojom organizacija uljepšava i ukrašava svoj uobičajeni način rada (engl. business as usual) prema svojim interesno-utjecajnim skupinama.

Primjerice, jedan od najjednostavnijih uvida u postojanje ili nepostojanje kulture organizacijske održivosti može se napraviti osobnim odlaskom u sanitarne čvorove organizacije u kojima se svjetla pale i gase pritiskom prsta na rasvjetni prekidač, a  ne automatski s pomoću osjetnika koji registriraju ljudsku prisutnost. U slučaju da svjetla u sanitarnim čvorovima organizacije neprestano svijetle, čak i kad su sanitarni čvorovi bez prisutnih ljudi, može se zaključiti da kultura organizacijske održivosti ne postoji.

Sličan je i uvid u rasvjetu i drugih poslovnih prostora organizacije (ureda, skladišta, proizvodnih hala). Pokušajte primijetiti kako instalirana električna rasvjeta prati vanjsko svjetlo što ulazi u prostore i dodaje li se samo onoliko svjetlosti da radna ploha bude propisano rasvijetljena...Osluhnite je li se klima uređaj gasi ako se otvori prozor. Ako ste ušli u neki ured i »smrznuli« se u njemu sada po ljetu, jeli to baš OK? Kako reguliraju temperaturu u radnoj sobi dok se radi, a kako dok nema prisutnih? Kako prozračuju prostor, koristi li se toplina istrošenog zraka koji se izbacuje, ima li tu neka dizalica topline, postoji li fotonaponski sustav, kako pripremaju toplu vodu, postoji li spremnik topline/hladnoće/električne energije... Bacite oko na razvrstavanje otpada u organizaciji. Što rade s povratnom ili nepovratnom ambalažom? Ima li organizacija mjesto za parkiranje bicikla zaposlenika ili posjetitelja? Ima li biljaka u uredima? Priupitajte kako surađuju s lokalnom zajednicom, što su donirali u posljednje vrijeme? Kolika je protočnost zaposlenika, nalaze li zaposlenici svih pozicija svoje mjesto dugoročno u tvrtki ili su tu tek na prolazu?

Ako sve to još nemaju, postoje li barem ikakvi planovi s konkretnim terminima? Što je prvih 5 stvari koje će napraviti i do kada? Tko se o tome brine? Osobe u organizaciji  koja živi kulturu organizacijske održivosti znat će zasigurno par sljedećih projekata...

Zaključno

Razvoj i rast kulture organizacijske održivosti predstavlja veliki izazov i priliku za svaku organizaciju. Propitkujte za početak sebe što organizacije koje susrećete rade i kako koriste svoje prilike na tom planu. Propitkujte i ljude iz organizacija s kojima radite što o tome misle i rade. Želite li surađivati s organizacijom koja se oslanja samo na ekonomsko motrište međuodnosa i ne brine o okolišnom i društvenom motrištu svoga djelovanja? Ako je suradnja saglediva samo s ekonomskog motrišta, ta suradnja možda nije dugoročno održiva, možda neće izdržati vaš tempo i ugrozit će vašu održivost!

Nebitno je radi li se o organizaciji iz poslovnog ili javnog sektora. Naime, svim bi organizacijama na planetu Zemlji konačni cilj mogao biti postizanje i očuvanje održivosti jedinstvenog planetarnog ekosustava u kojem djeluju, jer taj ekosustav predstavlja osnovu za nastavak njihovog djelovanja i održanje ljudske civilizacije kakvu danas poznajemo.

Matija Hlebar, srpanj 2025.