Koja nam prva misao u sadašnjem trenutku padne na pamet na ideju da živimo u miru?

Jesmo li uistinu svjesni koliko je ta ideja zapravo krhka?

Moguće smo prije koju godinu bili skloni vjerovanju da je u suvremenom, naprednom i tehnološki povezanom svijetu 21. stoljeća život u miru jedini mogući način života?

Razmišljamo li kad živimo u miru barem ponekad o vrijednosti i svim prednostima takvog načina života?

Doživljavamo li život u miru kao najveću vrijednost u našim životima?

Jesmo li kad živimo u miru zahvalni na toj činjenici i na takvom načinu života?

Uzimamo li život u miru zdravo za gotovo, kao nešto na što svojim rođenjem imamo pravo i što nam je zagarantirano tijekom našeg ovozemaljskog života?

Jesu li nam poznate neke od izreka mudrih ljudi za život u miru poput „Ne postoji put do mira. Mir je put.“; „Tko ima mir u sebi, širi mir oko sebe.“; „Ako želiš mir, budi mir.“; „Mudra osoba je ona koja živi u miru sa svijetom, bez želje da ga posjeduje.“?

Predstavlja li ideja da živimo u miru sastavni dio naše kulture održivosti?

Ideja da živimo u miru je temeljna pretpostavka za izgradnju kulture održivosti pojedinaca, organizacija, zajednica i cijelog planeta Zemlje.