Sjećate li se kad ste posljednji put više razmišljali o onome što imate nego o onome što nemate i što biste još željeli imati? Sastavljate li ponekad popis onoga što imate i onoga što nemate? Razmatrate li i uspoređujete li te popise?

Osobna održivost ne odnosi se samo na brigu o okolišu, već i na unutarnju ravnotežu, zdrav duh i zahvalno srce. Upravo je zahvalnost za ono što imamo jedna od najjednostavnijih i najdjelotvornijih ideja za osobnu održivost i ispunjen život.

U svijetu koji nas neprestano potiče na "više" – više stvari, više uspjeha, više savršenstva – lako nam je zaboraviti na ono što već imamo. Sama ta potraga za "više" u nama često ostavlja osjećaj praznine jer nas tjera da stalno gledamo prema onome što nemamo, umjesto da pogledamo oko sebe i vidimo sve ono što već imamo.

Zahvalnost za ono što imamo nas podsjeća da usporimo, zastanemo i osvijestimo svakodnevne male darove koje imamo, poput jela na stolu, topline doma, osmijeha voljene osobe, trenutaka mira i tišine. Tako se mijenja naš pogled na svijet, počinjemo cijeniti ono što imamo umjesto da razmišljamo i tražimo ono što nemamo. Promjena pogleda na svijet čini nas sretnijima, smanjuje potrebu za nepotrebnom potrošnjom i stalnim uspoređivanjem s drugima.

Zahvalnost za ono što imamo nije bijeg od stvarnosti, niti poziv na odustajanje od snova. Upravo suprotno, ona nas usmjerava prema onome što nam je zaista važno. Pomaže nam razlikovati želje od potreba, površno od dubokog. Kada sanjamo zahvalni, ti su snovi mudriji, zdraviji i više u skladu s onim tko zaista jesmo.

Jednostavna svakodnevna navika poput vođenja dnevnika zahvalnosti ili kratko razmišljanje prije spavanja o tri stvari na kojima smo tog dana zahvalni, može napraviti veliku razliku. S vremenom, zahvalnost postaje način života – put prema osobnoj ravnoteži i održivosti.

Na kraju, zahvalnost za ono što imamo nas ne čini pasivnima, već mudrima. Ne odustajemo od naših snova, već ih njegujemo s poštovanjem prema sebi, drugima i svijetu oko nas.