Razmišljamo li dovoljno o čistom zraku koji nas okružuje i kojeg stalno dišemo? Ako razmišljamo, u kojim vremenskim sekvencama to činimo (jako rijetko, rijetko, ponekad, često, jako često)?

Moguće nam je pomalo zahtjevno razmišljati o čistom zraku i zbog njegovih ključnih karakteristika: prozirnosti (bezbojnosti), bezokusnosti i bezmirisnosti? Ili moguće nemamo za tim potrebe zbog toga jer nam je zrak uvijek dostupan za disanje i jer se nalazi svuda oko nas?

Jesmo li informirani (znamo li) koliko dugo možemo preživjeti bez zraka? Prosječno, čovjek može preživjeti bez zraka oko tri minute. Ipak, ova granica preživljavanja bez zraka može ponešto varirati na više ili manje vremena od tri minute, ovisno o našoj izdržljivosti i našim individualnim sposobnostima.

Možemo li zamisliti što bi nam se dogodilo, kao i svim drugim živim bićima na planetu Zemlji, kada bi zrak koji nas okružuje i kojeg stalno dišemo postao toliko onečišćen ili čak otrovan do te mjere da ga više ne možemo koristiti za disanje?

Kolika bi u takvoj situaciji bila važnost čistog zraka za našu osobnu održivost? Što bismo u takvim okolnostima bili spremni dati za samo jedan udah čistog zraka?

Šire gledano (u prethodno opisanom kontekstu), je li upravo čisti zrak najvažniji čimbenik osobne održivosti? I pridajemo li čistom zraku pažnju kakvu stvarno zaslužuje u našim životima?

U današnje vrijeme, kada je onečišćenje zraka postalo ozbiljan problem u svijetu, zrak koji udišemo sve više utječe na naše zdravlje. Onečišćeni zrak može izazvati probleme u našem dišnom sustavu, alergije, ozbiljniju bolest poput astme ili kardiovaskularne poremećaje.

Nastavno, svatko od nas može doprinijeti očuvanju čistog zraka kroz svakodnevne aktivnosti poput korištenja održivih oblika prijevoza, štednje energije, sadnje biljaka i drveća ili razvrstavanja otpada.

Možemo krenuti od brige za svoju osobnu održivost i svojim primjerom potaknuti druge prema zajedničkim nastojanjima za čuvanje čistog zraka koji udišemo.