Jel izbjegavanje pretpostavki o različitim životnim situacijama vaš uobičajeni modus operandi (način djelovanja)? Ili za svaku životnu situaciju o kojoj razmišljate, razvijate i izvodite "milijon različitih pretpostavki"?

Ako je izbjegavanje pretpostavki vaš uobičajeni način djelovanja, znadete li za sebe precizan razlog zašto je tome tako? Ako pak o svakoj životnoj situaciji o kojoj razmišljate, razvijate i izvodite "milijon različitih pretpostavki", znadete li precizno zašto to činite, odnosno zašto se tako ponašate?

Prema vašem dosadašnjem iskustvu s razvojem i izvođenjem pretpostavki o različitim životnim situacijama, možete li otprilike procijeniti koliko se vaših pretpostavki pokazalo točnima? Radi li se o značajnom broju točnih pretpostavki, zanemarivom broju točnih pretpostavki ili o nijednoj točnoj pretpostavci?

Bez obzira na vaše poglede i odgovore na prethodna pitanja, postoji vjerojatnost da ste tijekom svog života barem jednom čuli izreku "Pretpostavka je majka svih zajeba" koja se najčešće pripisuje američkom filmu Pod opsadom 2: Područje bez signala (1995.), u kojem ju izgovara Steven Seagal.

Pretpostavka je u svakodnevnom životu ono što mislimo da znamo, ali nismo sigurni. Dakle, možemo pretpostavljati do unedogled glede različitih životnih situacija o kojima razmišljamo, no nijedna naša pretpostavka nije sigurna i ne mora biti točna.

Primjerice, možemo beskonačno "dumati" (razmišljati) i pretpostavljati o tome što se događa i što sudionici nekog događanja rade na određenom mjestu, ukoliko tamo nismo fizički prisutni i ne raspolažemo relevantnim informacijama o sudionicima i događaju samom.

Zato ljudi s dovoljno životne zrelosti i mudrosti svjesno izbjegavaju pretpostavke o svim životnim situacijama s kojima nisu dovoljno upoznati. Na taj način izbjegavaju i nepotrebne brige, strahove i stresove. Tako najbolje utječu i na osobnu održivost.