Zapitamo li se ponekad zašto nešto tako jednostavno i općepoznato poput odvojenog sakupljanja starog papira često izostane u svakodnevnom životu?

Prepoznajemo li stari papir i važnost odvojenog sakupljanja starog papira na mjestu nastanka, u vlastitom domaćinstvu i organizaciji u kojoj radimo?

Doživljavamo li stari papir kao nešto što još ima uporabnu vrijednost ili kao bezvrijedan komad papira koji nam više ne treba i koji trebamo čim prije odbaciti u najbližu kantu za smeće?

Imamo li „usađenu“ naviku odvojenog sakupljanja starog papira na mjestu nastanka čak i kada nadohvat ruke nemamo spremnik namijenjen za tu svrhu? Ili smo, bez obzira na to,  više skloni baciti stari papir u najbližu dostupnu kantu za smeće?

Znamo li kakav utjecaj odvojeno sakupljanje starog papira ima na našu osobnu održivost?

Predstavlja li odvojeno sakupljanje starog papira sastavni dio naše kulture održivosti?

Možemo li zamisliti koliko bi se smanjio negativan utjecaj čovječanstva na okoliš i planet Zemlju, na sebe samo, kada bismo:

• sav stari papir koji nam se nađe u rukama sakupili odvojeno i reciklirali ga?

• imali izgrađenu kulturu održivosti u kojoj odvojeno sakupljanje starog papira predstavlja jednu od temeljnih vrijednosti održivog razvoja?

Nastojmo u svakoj situaciji odvojeno sakupljati sav stari papir jer na taj način čuvamo šume, smanjujemo količine otpada koje se odlažu na deponij, potrošnju energije i vode, onečišćenje zraka i okoliša. Svime time doprinosimo i našoj osobnoj održivosti.