Živimo li u nekom od kontinentalnih krajeva Hrvatske?

Ako živimo, jesmo li posljednjih dana i u našem kontinentalnom kraju neugodno iznenađeni višednevnom pojavom novih vjetrova koji nas svojom orkanskom snagom „udaraju sa svih strana“?

Kako se osjećamo svaki put kad, kroz zatvorena vrata i prozore naših kućanstava, iznova čujemo:

• orkansko hučanje vjetra među krošnjama stabala?

• njegove snažne udare u sve što se nađe na putu?

• odbijanje od prepreka svih vrsta?

Imamo li posljednjih dana uopće volje „pomoliti nos vani“ i izlagati se orkanskim udarima vjetra koji doslovce „propuhuje kosti“?

Zamjećujemo li kroz prozor da po ovakvom olujnom vjetru vani nema „ni psa na cesti“, ni čovjeka koji iz nekog razloga nije primoran izaći?

Jesmo li prve dane proljeća zamišljali provesti zatvoreni u našim kućanstvima i slušati kako po vani divljaju vjetrovi orkanske snage?

Iščekujemo li s velikim nestrpljenjem i negodovanjem da ovi „luđački“ vjetrovi prođu i da se nikad više ne pojave u našem kraju?

Predstavlja li prilagođavanje novim vjetrovima sastavni dio naše kulture održivosti?

Očekujmo da će zbog globalnog zatopljenja i ubrzanih klimatskih promjena ovakvih ekstremnih vjetrova u našem kraju biti sve više i da će biti sve jačeg intenziteta. Zato se prilagođavajmo novim vjetrovima i takvim pristupom gradimo kulturu održivosti.