Uvod

Dijalog je razgovor između dvije ili više osoba s ciljem boljeg međusobnog razumijevanja, prepoznavanja različitih stavova i pronalaženja zajedničkog rješenja. Dijalog se ne događa ako jedna osoba priča i stalno iznosi (i tako nameće) svoje mišljenje, to je monolog. Dijalog je razgovor u kojem svi sudionici aktivno sudjeluju, slušaju jedni druge, postavljaju pitanja, iskreno razgovaraju i trude se međusobno razumjeti. Krajnji cilj konstruktivnog dijaloga je pronaći najbolje rješenje za sve sudionike dijaloga.

Socijalni dijalog je proces informiranja, pregovaranja i savjetovanja između radnika (ili njihovih predstavnika, primjerice sindikata), poslodavaca i često državnih institucija (predstavnika vlade), a s ciljem postizanja dogovora o pitanjima vezanim za radne odnose, radna prava, uvjete rada, plaće, zapošljavanje, socijalnu sigurnost te druge ekonomske i socijalne teme. Osnovni cilj socijalnog dijaloga je promicanje kulture demokratskog uključivanja svih sudionika i njihovog dogovora sa svrhom rješavanja važnih ekonomskih i socijalnih pitanja.

 

Socijalni dijalog u globalnom kontekstu

Prema definiciji Međunarodne organizacije rada (engl. International Labour Organization, ILO) socijalni dijalog obuhvaća sve vrste pregovora, savjetovanja ili razmjene informacija između predstavnika vlada, poslodavaca i radnika o pitanjima od zajedničkog interesa vezanima uz ekonomsku i socijalnu politiku.

Socijalni dijalog u praksi može funkcionirati kao:

• tripartitni socijalni dijalog – između predstavnika vlada, poslodavaca i radnika, pri čemu je vlada službena strana u dijalogu sa socijalnim partnerima ili
• bipartitni socijalni dijalog – između predstavnika poslodavaca i radnika.

 

Procesi socijalnog dijaloga mogu biti institucionalizirani ili neformalni, a u praksi se često odvijaju kao kombinacija ta dva oblika. Socijalni dijalog se može voditi na sljedećim razinama: nacionalnoj, regionalnoj, lokalnoj, sektorskoj, na razini poduzeća ili na razini dijela poduzeća. Djelotvoran socijalni dijalog ovisi o:

• političkoj volji i predanosti svih dionika (predstavnika vlada, poslodavaca i radnika) da se uključe u socijalni dijalog
• snažnim, neovisnim predstavnicima poslodavaca i radnika, s tehničkim mogućnostima i znanjima potrebnim za sudjelovanje u socijalnom dijalogu
• odgovarajućim institucionalnim potporama i
• poštivanju temeljnih prava na slobodu udruživanja i kolektivnog pregovaranja.

 

Socijalni dijalog u europskom kontekstu

Socijalni dijalog je temeljni dio europskog socijalnog modela. On omogućuje predstavnicima poslodavaca i radnika (socijalnim partnerima) da aktivno doprinose razvoju europske socijalne politike i politike zapošljavanja. Socijalni dijalog opisuje pregovore koje provode socijalni partneri s ciljem zaštite interesa svojih članova. Socijalni partneri su, osim aktivnosti koje provode na nacionalnoj razini, uključeni u raspravu, savjetovanje, pregovore i zajedničko djelovanje na razini Europske unije (EU-a). Socijalni dijalog je prepoznat kao temeljni cilj EU-a u članku 151. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU-a). Tako se Europska komisija mora, prije djelovanja u socijalnom području, savjetovati sa socijalnim partnerima (članak 154. UFEU-a). Potom socijalni partneri mogu dogovarati sporazume čije je provođenje moguće samostalno u skladu s njihovim nacionalnim praksama ili mogu zatražiti njihovu provedbu kroz odluke Vijeća (članak 155. UFEU-a). Europski socijalni dijalog može biti:

• tripartitni – socijalni partneri i institucije EU-a ili
• bipartitni – samo socijalni partneri, udruge poslodavaca i radnika (sindikati).

 

Socijalni dijalog u kontekstu Europskih normi za izvještavanje o održivosti

Socijalni dijalog u kontekstu Europskih normi za izvještavanje o održivosti poslovanja poduzeća (engl. European Sustainability Reporting Standards, ESRS) obuhvaćen je u dvije tematske društvene norme  ESRS-a:

• ESRS S1 Vlastita radna snaga (podtema Radni uvjeti) i
• ESRS S2 Radnici u lancu vrijednosti (podtema Radni uvjeti).

 

Tako su poduzeća obveznici primjene ESRS-a na području Europske unije obavezna u okviru izvještaja o održivom poslovanju izvijestiti o socijalnom dijalogu pod zahtjevom za objavljivanje ESRS S1 S1-8 Opseg kolektivnog pregovaranja i socijalni dijalog.

Cilj je ovog zahtjeva za objavljivanje informacija poduzeća o održivosti omogućiti razumijevanje obuhvata kolektivnih ugovora i socijalnog dijaloga sa zaposlenicima poduzeća.  U skladu s tim ciljem, poduzeće obveznik ESRS-a objavljuje informacije o tome u kojoj su mjeri radni uvjeti i uvjeti zapošljavanja njegovih zaposlenika određeni kolektivnim ugovorima (ili pod njihovim utjecajem) i koliko su njegovi zaposlenici zastupljeni u socijalnom dijalogu u Europskom gospodarskom prostoru (EGP).

Poduzeće obveznik ESRS-a objavljuje i sljedeće informacije povezane sa socijalnim dijalogom:

(a) globalni postotak zaposlenika obuhvaćenih predstavnicima radnika na razini svake zemlje članice EGP-a u kojoj poduzeće ima znatan broj zaposlenih te

(b) postojanje bilo kakvog ugovora sa svojim zaposlenicima za zastupanje u okviru Europskog radničkog vijeća (EWC), radničkog vijeća društva Societas Europaea (SE) ili radničkog vijeća zadruge Societas Cooperativa Europaea (SCE).

 

Socijalni dijalog u hrvatskom kontekstu

U Republici Hrvatskoj je u proteklom razdoblju uspostavljen hrvatski model socijalnog dijaloga (partnerstva). Taj model ima snažne nacionalne, regionalne i lokalne dimenzije te institucionalni i praktični okvir.

Nakon informiranja, savjetovanja i uključivanja u radne skupine, socijalno partnerstvo pretpostavlja najviši stupanj suradnje i uzajamne odgovornosti Vlade RH, predstavnika poslodavaca i predstavnika radnika (sindikata) za proces donošenja i provedbe programa, zakona, drugih propisa i akata. Osim tripartitnog socijalnog dijaloga, u RH je od osobite važnosti razvoj institucionalnog sektorskog socijalnog dijaloga s ciljem utvrđivanja i provedbe:

mjera na prevladavanju krizepodrške strukturnim promjenama u gospodarstvu kroz uvođenje novih tehnologija i povećanja konkurentnostirazvoja kolektivnog pregovaranja i suodlučivanjaimplementacije programa cjeloživotnog obrazovanjausklađivanja obrazovanja s potrebama tržišta radaunapređenja zaštite zdravlja i sigurnosti na raduuspostave ravnoteže između radne fleksibilnosti i sigurnosti tepraktične primjene mirnog rješavanja kolektivnih i individualnih radnih sporova.

U okviru sektorskog socijalnog dijaloga posebno važno mjesto zauzima i kvalitetan dijalog na mikro razini između određenog poslodavca i sindikata, kao i drugih predstavnika radnika. Tripartitni socijalni dijalog  je od 1994. godine u RH institucionaliziran na nacionalnoj razini u obliku Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV). Djelatnost GSV-a se temelji na trostranoj suradnji Vlade RH, poslodavaca više razine i udruga sindikata na rješavanju ekonomskih i socijalnih pitanja i problema.

Mogućnosti za socijalni dijalog u poduzećima u RH

Socijalni dijalog u poduzećima u RH kontinuirano se može unapređivati suradnjom s radničkim vijećem i sindikatima na nacionalnoj, regionalnoj, lokalnoj i sektorskoj razini te na razini poduzeća ili na razini dijela poduzeća.

Radnici poduzeća u RH imaju pravo na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, izabrati jednog ili više svojih predstavnika koji će ih zastupati kod poslodavca u zaštiti i promicanju njihovih prava i interesa u sklopu formalnog tijela koje se naziva radničko vijeće. U radničko vijeće imaju pravo birati i biti birani svi radnici zaposleni kod određenog poslodavca, osim članova upravnih i nadzornih organa poslodavca i članova njihovih obitelji. Suradnja predstavnika poslodavca s radničkim vijećem, a kroz njega i s radnicima, ostvaruje se kroz savjetovanje prije donošenja važnih odluka za položaj radnika, suodlučivanje te kroz izvještavanje radničkog vijeća o pitanjima utvrđenim Zakonom o radu kao što su:

stanje, rezultati poslovanja te organizacija radaočekivani razvoj poslovnih aktivnosti i njihov utjecaj na gospodarski i socijalni položaj radnikakretanje i promjene u plaćamaopseg i razlozi uvođenja prekovremenog radabroj i vrsta radnika koji su kod njega zaposleni, struktura zaposlenosti te razvoj i politika zapošljavanjazaštita zdravlja i sigurnosti na radu i mjere za poboljšanje uvjeta radarezultati provedenih inspekcijskih nadzora u području rada i zaštite na radudruga pitanja osobito važna za gospodarski i socijalni položaj radnika.

Također, u poduzećima u RH redovito se mogu održavati skupovi radnika na kojima sudjeluje Uprava poduzeća i predstavnici sindikata koji djeluju u poduzećima. Na taj način je radnicima omogućeno neposredno upoznavanje sa strategijom poduzeća, ulaganjima, novim inicijativama, važnim projektima pojedinih organizacijskih cjelina, kao i mogućnost izravnog postavljanja pitanja menadžmentu poduzeća.

No može postojati i stalna izravna komunikacija menadžmenta poduzeća u RH s radnicima, što omogućuje i stvara trajne prilike za rasprave o pitanjima zajedničkog interesa i radnicima pruža izravan i trajan uvid u poslovanje i razumijevanje poslovnih ciljeva i konkretnog poslovnog trenutka poduzeća. Poduzeća u RH mogu poticati socijalni dijalog sa svojim radnicima koji ide izvan tradicionalnog kolektivnog pregovaranja s ciljem razmjene mišljenja i pronalaženja zajedničkih rješenja vezanih za pitanja čija je tematika šira od ekonomskih i socijalnih pitanja, primjerice poput zdravlja i sigurnosti na radnome mjestu.

 

Zaključno

Uspostava, održavanje i unapređenje socijalnog dijaloga u poduzećima predstavlja veliki izazov i priliku za svako poduzeće koje želi dugoročno održivo poslovati te pritom ostvarivati pozitivne ekonomske, okolišne i društvene učinke.

Za uspostavu, održavanje i unapređenje socijalnog dijaloga poduzeće mora provoditi:

politiku poticanja na socijalni dijalog, redovito informiranje radnika, savjetovanje s predstavnicima radnika prije donošenja ključnih odlukaproširenje pitanja održivosti o kojima se raspravlja u okviru socijalnog dijaloga, uz osiguranje za to potrebnih resursa.

Matija Hlebar, rujan 2025.