Uvod

Važnost prirode u svakodnevnom životu i poslovanju oduvijek je neprocjenjiva. Priroda osigurava ljudima i poduzećima sve što im je potrebno za normalan život i rad, počevši od osnovnih životnih funkcija poput zraka za disanje, vode za hidratizaciju organizma ili hrane koju ljudsko tijelo pretvara u energiju neophodnu za sve aktivnosti.

Ljudska civilizacija je u potpunosti ovisna o prirodi i prirodnom kapitalu, iako toga prečesto nije svjesna. U postojećem je društvenom i ekonomskom uređenju stvoren privid primarne ljudske ovisnosti o materijalnim dobrima i financijskom kapitalu (novcu). Unatoč tome što je novac u potrošačkom društvu postao temeljno mjerilo svih vrijednosti, bez prirodnih resursa nisu mogući ni život ni stvaranje novih materijalnih vrijednosti.

Alarmantno stanje prirode u Europskoj uniji (EU)

Najnovije spoznaje znanstvenika pokazuju da je više od 80 % europskih prirodnih staništa u lošem stanju! Istraživanje Europske agencije za okoliš “Stanje prirode u EU” pokazalo je da unatoč značajnim naporima država članica i određenim poboljšanjima, bioraznolikost u EU-u nastavlja opadati i suočava se s trendovima pogoršanja. To su izravne posljedice  promjena u korištenju kopna i mora, prekomjernog iskorištavanja prirodnih resursa i neodrživih praksi upravljanja, kao i promjena vodnog režima, onečišćenja, invazivnih stranih vrsta i klimatskih promjena.

Iako su pokretači degradacije prirodnih staništa i smanjenja broja vrsta na području EU-u različiti, od poljoprivrede i poljoprivrednih aktivnosti dolazi najveći ukupni pritisak u negativnom smjeru. Nakon poljoprivrede, po veličini negativnog pritiska na prirodna staništa i vrste, slijede urbanizacija i šumarstvo. Onečišćenje, posebice zbog poljoprivrede i urbanizacije, iznimno loše utječe na širok raspon prirodnih staništa i vrsta.

Unatoč tome što neke vrste i staništa pokazuju znakove poboljšanja kroz poduzete mjere iz EU Strategije bioraznolikosti do 2020., oporavak bioraznolikosti nije bio dovoljan za ispunjenje ciljeva te strategije. Osobno, svako proljeće iznova se veselim prolaskom kroz šumu koja se budi u proljeće uvjeravajući sam sebe da je priroda opet odradila posao – čovjeku usprkos, slika 1. Osjećaji i toplina proljeća na trenutak preplave racionalne misli o okrutnoj stvarnosti klimatskih promjena oko nas.

 

Slika 1. Primjer bioraznolikosti u bjelogoričnoj šumi nedaleko Koprivnice, Foto: Matija Hlebar

 

Zakon EU-a o obnovi prirode

U svojoj rezoluciji od 9. lipnja 2021. o Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030. Europski parlament odlučno je pozdravio posvećenost izradi zakonodavnog prijedloga s obvezujućim ciljevima obnove prirode. Osim toga Parlament je smatrao da bi zakonodavni prijedlog, uz opći cilj obnove prirode, trebao uključivati ciljeve obnove usmjerene na ekosustave, staništa i vrste. Time bi se obuhvatile šume, travnjaci, močvarna područja, tresetišta, oprašivači, rijeke slobodnog toka, obalna područja i morski ekosustavi.

U okružju klimatske i okolišne krize koju je Parlament proglasio još krajem 2019., uslijedila je dugotrajna i neizvjesna rasprava o prihvatljivosti i donošenju Zakona o obnovi prirode (engl. Nature Restoration Law). Naposljetku, pred mjesec dana, 27. veljače 2024., Parlament je izglasao taj Zakon koji sadrži niz ciljeva i mjera za obnovu svih degradiranih prirodnih staništa EU-a u čijem provođenju moraju sudjelovati sve zemlje članice. Obnova prirodnih staništa znači njihovo prevođenje iz lošeg u dobro stanje prema znanstveno utemeljenim kriterijima, a prednost obnove u razdoblju do 2030. imaju područja iz programa Natura 2000.

Kako bi se postigli ciljevi obnove prirode EU-a obuhvaćeni novim Zakonom, države članice moraju obnoviti najmanje:

• 30 % prirodnih staništa do 2030.
• 60 % prirodnih staništa do 2040. i
• 90 % prirodnih staništa do 2050.

Navedeni ciljevi obnove prirode EU-a odnose se na sve tipove staništa, od močvara, rijeka, potoka, jezera, mora, šuma, travnjaka, ravnica, planina, brjegova, grmlja do koraljnih grebena, stjenovitih staništa i dina, kao primjerice na slici 2. Sukladno ciljevima, države članice će morati usvojiti nacionalne planove obnove prirode u kojima će detaljno objasniti kako namjeravaju postići te ciljeve. A jednom kada se postigne dobro stanje prirodnog staništa, zemlje EU-a moraju osigurati da se stanje područja značajno ne pogoršava.

 

Slika 2. Primjer prirodnih staništa uz rijeku Dravu u Podravini, Foto: Matija Hlebar

 

Provedba Zakona

Kako bi se osigurala djelotvorna provedba ovog Zakona, Europska komisija treba pružati potporu državama članicama putem Instrumenta za tehničku potporu kojim se pruža prilagođena tehnička potpora za osmišljavanje i provedbu reformi. Tehnička potpora uključuje jačanje administrativnih kapaciteta, usklađivanje zakonodavnih okvira i razmjenu relevantnih najboljih praksi.

Povrh toga, ključna su odgovarajuća privatna i javna ulaganja za mjere obnove prirode. Stoga bi Komisija u roku od 12 mjeseci od datuma stupanja na snagu Zakona, uz savjetovanje s državama članicama, trebala podnijeti izvještaj s pratećom analizom u kojoj se utvrđuju eventualni nedostaci pri provedbi. Taj bi izvještaj prema potrebi trebao biti popraćen prijedlozima odgovarajućih mjera, uključujući financijske mjere za otklanjanje utvrđenih nedostataka, kao što je uspostava namjenskog financiranja, ne dovodeći u pitanje ovlasti suzakonodavaca za donošenje višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje nakon 2027.

Zaključno

Predanost EU-a obnovi prirode predstavlja odluku ne samo raditi na smanjenju utjecaja na okoliš nego ići korak dalje i raditi na obnovi svega u prirodi što je ljudskom potrošnjom i pohlepom za materijalnim dobrima potrošeno, iskorišteno i dotaknuto. Želi se ići korak dalje i inicirati da se limitirani i već nategnuti prirodni resursi na najbolji mogući način i što prije obnove. Zvuči dobro!

Matija Hlebar