Gledate li kad more u rano jutro, u svitanje dana? Ako ga gledate, koje sve misli i osjećaje u vama pobuđuje ta rano jutarnja aktivnost? Beskrajno plavetnilo? Spokoj? Unutarnji mir? Sklad? Harmonija? Ravnoteža? Snaga prirode? Valovi? Rađanje novog dana? Nada? Optimizam? Novi početak? Vjera u bolje sutra? Nešto drugo, treće, četvrto?

Ovo je još jedna ideja za osobnu održivost koja nam pokazuje da se osobna održivost ne mora temeljiti na ničemu previše kompleksnom, nikakvim strogim praksama ni savršenim planovima. Može se raditi o svakodnevnim jednostavnim malim stvarima koje nas pune i obnavljaju. O stvarima koje nas vraćaju samome sebi.

To nije ništa spektakularno. Nema posebne ceremonije ni cilja. Potrebno je jedino probuditi se malo ranije ujutro i otići do obale mora. More još spava, sve je čisto, mirno, tiho...kao da i vrijeme u tim trenucima spava i ide sporije. Zrak je svjež, pun vlage i morske soli koja nas potiče da dišemo sporije i dublje. More postaje zrcalo našeg vlastitog unutarnjeg stanja, a svaki je pogled u daljinu podsjetnik da je sve u životu prolazno.

Nema mobitela, nema razgovora, nema beskonačne liste obaveza u glavi, nema briga, nema strahova. Samo mi i taj beskrajni plavi horizont koji nas svaki put podsjeti koliko smo mali i koliko smo majušni dio nečeg mnogo većeg. Također nas podsjeti i koliko je u redu zastati na trenutak, biti samo tu, u sadašnjem trenutku.

Ova jednostavna rutina gledanja mora u rano ujutro, predstavlja bijeg od svakodnevice i svjesnu odluku da naše dane započnemo u miru i s pozitivnim mislima. Postaje naš način jutarnje samoregulacije i oblik meditacije.

Svi možemo imati neki svoj “morski trenutak” poput gledanja mora u rano jutro, čak i ako ne živimo u neposrednoj blizini mora. To može biti šetnja po šumi, sjedenje na klupi u parku, gledanje dana kako se budi, promatranje izlaska sunca, slušanje pjeva ptica, jutarnja kava na balkonu ili slušanje tišine prije nego se grad probudi. Bilo što nam pomaže da stanemo i osjetimo sebe.

Nije smisao u tome da nam sve bude savršeno, već je smisao da se svakodnevno sjetimo stati, povezati se sa sobom makar na nekoliko minuta i dati sebi malo mira. Jer kad se brinemo o sebi iznutra, postajemo otporniji i prisutniji i za druge. I tako, malo po malo, gradimo osobnu održivost, iznutra prema van.