Foto: Matija Hlebar
Uvod
Europska Amazona obuhvaća rijeke Muru, Dravu i Dunav koje teku kroz pet zemalja (Austriju, Sloveniju, Hrvatsku, Mađarsku i Srbiju) te tvore jedno od najvećih vlažnih staništa na svijetu. Riječ je o zelenom pojasu dugom 700 kilometara koji povezuje gotovo milijun hektara jedinstvenog područja prirodne i kulturne baštine.
Prepoznavši iznimnu vrijednost ovog prirodnog područja, organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) u sklopu Programa „Čovjek i biosfera“ proglasila je područje rijeka Mure, Drave i Dunava prvim svjetskim petodržavnim rezervatom biosfere. Time je Europska Amazona postala najveće zaštićeno riječno područje u Europi!
Vrijednost Europske Amazone u kontekstu globalnog zagrijavanja osvijetlit ću tek iz osobnog poznavanja i doživljaja rijeke Drave, kao jedne od triju njenih ključnih sastavnica.
Bioraznolikost i ekosustavi Europske Amazone – rijeke Drave
Uobičajeno je razmatranje Europske Amazone – rijeke Drave u kontekstu zaštite i očuvanja prirodnih vodotokova, bogate bioraznolikosti i složenih ekosustava. Opravdanost takvog načina promatranja ovog riječnog krajolika, unatoč brojnim promjenama koje je uzrokovala ljudska aktivnost, zasigurno leži u nevjerojatnoj bioraznolikosti te nizu rijetkih staništa poput velikih poplavnih šuma, riječnih otoka, šljunčanih i pješčanih obala, rukavaca i mrtvica, slika 1. i slika 2. Europska Amazona (i rijeka Drava) tako su primejrice još uvijek dom najveće populacije orlova štekavca u Europi, ali i posljednje utočište mnogih drugih ugroženih vrsta poput male čigre, crne rode, dabra, vidre te ranjivih vrsta riba poput kečiga. Mogao bi nastaviti argumentirano navoditi sve vrijednosti što ovakav ekosustav znači za sve nas, ali to jednom drugom prilikom!
Slika 1. Primjeri rijetkih staništa na rijeci Dravi
Slika 2. Primjeri bioraznolikosti na rijeci Dravi, Foto: Matija Hlebar
Europska Amazona – rijeka Drava u kontekstu globalnog zagrijavanja
Globalno zagrijavanje našeg planeta se ubrzano nastavlja pod utjecajem klimatskih promjena, a temperaturni rekordi obaraju se iz godine u godinu. Ciljna vrijednost ograničavanja globalnog zagrijavanja Zemlje na 1,5 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje iz sadašnje perspektive izgleda kao nemoguća misija. Već živimo u zagrijanoj atmosferi koja se ubrzano nastavlja zagrijavati. Temperature zraka i vode na planetu rastu. Naša tijela izložena su sve češćim, sve žešćim i sve duljim toplinskim valovima kojima je teško dočekati kraj.
Upravo smo suočeni s jednim takvim toplinskim valom. U takvim okolnostima naša tijela žeđaju za osvježenjem i rashlađenjem koje ne pronalaze u rekordno zagrijanim jezerskim i morskim vodama. U kontekstu globalnog zagrijavanja (sadašnjih i budućih toplinskih valova), temperaturno svježi vodotok Europske Amazone – rijeke Drave ostaje jedan od jako rijetkih, a poželjnih prirodnih medija za osvježenje i rashlađenje ljudskog tijela, slika 3. i slika 4.
Nakon skoka u Dravu jednostavno postajem svjestan da riječi ne mogu opisati svu tu ljepotu osvježenja!
Slika 3. Primjer skakaonice u osvježavajuće vode Europske Amazone - rijeke Drave, Foto: Matija Hlebar
Slika 4. Primjer skakaonice u osvježavajuće vode Europske Amazone - rijeke Drave, Foto: Matija Hlebar
Zaključno
Čak ni “debeli” hlad stoljetnih stabala u naseljima, parkovima i šumama više ne pruža željeno utočište ni rashlađenje naših tijela jer se nesnosna vrućina i sparina zavlače svugdje. Mogućnosti svakodnevnog normalnog života i rada postaju sve više uvjetovane boravkom u klimatiziranim, zatvorenim prostorima.
Na žalost, nastavkom ubrzanog globalnog zagrijavanja, nedvojbeno mogu zaključiti da će strmoglavo rasti vrijednost svakog “skoka” u osvježavajuće vode Europske Amazone – rijeke Drave kao svojevrsnog regulatora normalne temperature ljudskog tijela.
Da li ćemo smoći zajedništvo u pet država za sačuvati je u današnjem izdanju, to mi se mota u rashlađenoj glavi? Mora, mora postojati način...
Matija Hlebar
